Otvori blog     

Unga

Dobrodošao Dobronamjerni Prolazniče

15.05.2012.

basna, bajka, mi...

Puno prije nego si dosao
imala sam plan da te razmazim..

Soba je bila rastrkano djecije igraliste
sa knjigama iz cijih listova su strsale usi,
ko kupusi isarani.

Nauka je upakirala sva cula
da me bolje vidis da te bolje cujem -

Puno...
Puno prije nego si dosao ruke sam pustala niz rijeku
hraneci ribe cudjenjem da je
nebo usplamtjelo crvenim sjajem
i da ni jedan fotograf ne uspijeva uloviti ni sjenu,
ni purpur
skrivenog voljenja!



Opet ljubavna, sta mi bi...

18.04.2012.

pod prstima duse

Svasta je moglo da se desi..
Da se Svijet okrene tri put naglavce
da pjetlovi kukuricu tek pred sumrak
Oni dimnjaci su isto tako otrove ispustali
i mogli smo sa maskama da oplovimo Antarktik
u vozovima sto zrakom plove, ni sina da nema
ni dugmica na ludackim kosuljama
ni graha da se kuha a opet da se prdi navazdan.
Moglo je biti da cvijece raste iz nozdrva
a poljane vasari kindzurijade nedaj Boze
i da ciganke ne gledaju u dlanove i kugle.
Ogrebem ga noktom slucajno, kazem izvini,
moglo je biti i dublje i sire pa sta bi onda.
Lete nebom zvjezde i prasina svemirska
a u dnu, mi negdje.. Dud mi fali, bio jednom na rijeci
ko bilo jednom davno. Gledam jucer babuska baca
pare s prozora djeci, kaze tri kutije Yorka i pavlaku,
moglo je biti da to od duda nisam vidjela jos kad sam
ruke ruzicasto prljave nosala po dzepovima.
Hranim se zdravo, nista vise konzerve
djeca se bacaju pod ocjene i ljudi su ljudima glupi
nekad. U citatima citam samo slova pa poslije iskoristim mudrost.
Moglo je biti da surfam u Australiji
i da oko ajkule ganja mi noge a ja ona iz
treceg dijela sto ko fol nista ne vidi i pojma nema.
Ni ajkula ne vidi sjetila sam se kad
sam se sjetila i rolata mojeg djeda, Zeljezarskog..
Dolazi proljece :)
jest mi drago!

17.04.2012.

gnijezdo ptice prepelice

Naruci Sunce! Za moju kosu. Za oci.
..i donio je.
Sunce na dlanu.

Negdje sam te prestala voljeti. Negdje u mrklini mraka. Kad sam umrla. Onu noc.. Ostao si nijem. Jutro me rodilo iznova. Istina je prevelika da bismo je mracnim umom shvatili.

Nesahranjena, umijem se. Onog jutra, poslije 'one' noci, sjecas se..
Udahnem.
Prolomi se srce kao oblak, onaj iz tvoje pjesme. Ma bjezi! Ti pises nesrcem. Ako umres tako sahranice te. Ostace trulez. Otvori mrak ako treba. Zmirkacemo. Sudarati tijela o tijela, o' zidove, od strah.. ALi ce duse naci Svjetlo.
Sta da ti pricam?
Lijeno je pustiti zivot u nistavilo.


Negdje si me poceo voljeti..
..nekad.. negdje...

Istina je prevelika da bismo je mogli zaobici..

07.03.2012.

ranoproljetno Sunce

mora da sam vrisnula slabasno

da sam mokrih nogavica koraknula

u tvoj svijet nesigurno

..da sam ti pokazala pogresnu fotografiju decembra

da sam otisla

ostavljajuci prozore da zjape otvoreni

praznog pogleda

na visoke kule..

mora da su me otkrile skripave daske

da si prozreo ljute talase

da si umirao kao ranjenik

a ja spavala umotana tvojim rukama...

mora da cemo ostati

uronjeni u jutra na trotoaru,

u jutra Africka s hrpom djece

u gondolijere sto naplacuju

poglede niz kanal

u nase usne prijetecih pisama neposlatih..

mora da cemo opet sve tako

do uvijek.. do vagona.. do neba..



22.02.2012.

na godisnjicu tugine smrti

Svijet se ponekad smanji kao i njegove oci.
..patuljasto zasija laz kao jabuka iz staklenika a to ne grizem!
Sklopim prste, preklopim ruke,
u daljini umjesto snijega ptice padaju,
nicice lijezu po asfaltu ispod nestalih gnijezda,
ispod zime se sakriju, ispod leda gdje tuljani zive..
ispod deke promole perjasta krila umjesto kljuna,
svuda ih nadjem!
Promrzle,
ljepljive,
mrkle.

Ne znam dan i godinu kada su tuge napustile copor i odmetnule se.. Rasijale po svijetu kao krompir po majkinoj njivi. Nicale ko maslacci, ni da se prodaju ni da se kupe. Uselile gdje htjele, u vatru u kucu, u oci ljudske u oci djecije, u stabla, u ona gnijezda pa su se ptice morale dici do neba pa onda umjesto snijega padale, u prste u smijeh..
Isto tako ne sjecam se dana i mjeseca kad ih deratizacijom iskorijenise kao miseve, ali je bilo, to je jedna od onih s koljena na koljeno, uglavnom se nekad negdje desilo.. Tako su ih istrijebili. Sve tuge!
Ostale su samo neke noci duze, neke noci krace.
Ostao je eho da se prolama izmedju kosmosa sudarajuci svjetove pomirene sudbinom.

Nije mi pozelio laku noc,
a ja odavno odrasla..
Prerasla svaku samocu.
..odavno naucila zivjeti bez toga -
elem, i s' njim 'na zapadu nista novo'

Poljubim sina, sapnem laku noc Teddy,
pomislim -
Zivot je najljepsi san...



Stariji postovi

Unga
<< 05/2012 >>
nedponutosricetpetsub
0102030405
06070809101112
13141516171819
20212223242526
2728293031


MOJI LINKOVI

. . .
Jutro je prosulo kišu
po asfaltu
po tebi i meni
po kiosku i parku
svuda
baš svuda.
Poslala sam ti osmijeh
ko preporučenu poštu
i onda i ti meni sve
tako isto
i opet je puhao vjetar
jako u kotlini
među ovim brdima
i spustila se kiša
rekla sam ti na početku
gdje sve..
baš svima.



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
12562

Powered by Blogger.ba