Unga

Osjetim sate kako kuckaju

lomi se u meni

opet

Probudicu te

i natjerati u njivu

u rijeku

u raskvasene snove..

Jucer cu nahraniti tvojim obrvama

satjerati te u kut

i vidjeces

ovu vakvu - svakakvu mene

i Svijet na letecem cilimu

i djecu upalih obraza

i osakaceno srce utonulo u sram.

Sutjet cu mudro
da oci utonu u beskompromis
da te ujedem dok slutis..

Sve izbrojane misli cu da saberem
i zbirove da podijelim
ko crvljive jabuke umornim.. gladnim.

Noc je
Gazis Zemlju koju treba da ljubis..
..Zemlju u kojoj ces da sahranis svoje kosti

Kratkoca
Lakoca
Smisao je spoznaja o postojanju unutravanja - Unutar!

Letis izmedju krovova, smireno, vijugavo,
Analiticari ti ne znaju proslost ukopanu u pore, podocnjake
..i sve je ispod kao i iznad i ti u broju i smjernice krive..

Sloboda je uslov.
Ptica umire na grani kao i u kavezu.
Lavovi u areni i cvjetna polja niz vjetar istom putanjom plove.

Umotaj rane!
Skini rukavice.
Srce je sjelo na prijestolje..

Kad bi kosti znale kuda
skrenule bi desno..
Onda bih se kao guma kotrljala
nesuglasicama
usklicima.
Svi bi bili veliki i mali jednako u jednom..

Bice da je od vina il' dima. Njeznost povremeno izgubi vrijednost i kolebamo se kao nocas.
Svemir je ogroman.
Sve se price zavrse i sve pocnu i traju i ne prestaju.. Igrokaz!
Vrhunac nepokolebljivosti dosegne zvijezde (treba li veliko slovo). Dosegne i oblake i sedam neba.
Utiremo staze. Kazem ne okreci se iako te zovu. Trazi svoj put.
Koje je 'Svoj' na ovoj pijaci? Tvoj ili moj?
Svojatam li? Ne!
Raspisan konkurs iza kulisa i sposobni smo toliko da nismo -
natjerali Svijest da nam okrene ledja.

Nocas sam se bas smijala.
Lice je bilo lice...
Sve poznato i blisko i jednostavno i iskreno.
Svijet se okrene i ostaje isti.
Gleceri se tope.. Pa sta!
Samo ne volim kad tuku tuljane i prave krzna i to -
ima neke veze sve u svemu.

Pretezak dan!
U meni komadici zivota razbacanog kroz odlomke proslog, kaljavog, djetinjeg, mutnog...
Ovo nije tuga, a nije bo'me ni D-mol! Tek onaj osjecaj kao kad profi hrvac izlazi iz ringa.. i ne vidi nista. Lica u magli, glasovi iz oblaka dima se prolamaju salom, a on - nit' zna kome niti cemu. Da digne ruku, da se nakloni.. Ne! Ko je ono pobjednik? Je li on? Naravno! Zasto se onda svjetina gurka i sapuce dok bulje u njega koji prolazi pored njih kao kroz aleju, kao kroz drvored. Sta sam ucinio? Oci mu traze tracak poznatog, znak - da, treba mi znak, vrisne glas u glavi!
Nesto je danas naopako.
Je li u meni ili oko mene?
Ne osjetim Svjetlost, a treba mi!
Savjest prijeti zestokom raspravom.
Nemoj sada!
Vec znam..
Da li je dobro ili lose uociti svoje greske tako precizno.
Kao drecave boje na zutom zidu ih vidim. Kao da na kraju 'Casablanke' propjeva Ceca, eto tako mi vristi savjest u uhu.
A opet -
pun mi klinac danas sefa.
Zove pet puta da pita, da kaze, da pita, da priupita... Sin nije htio kod majke dok sam na poslu. Ostavim ga u stanu, sa prijateljicom starijom: 'Dobro', kazem..'Budite dobri, imate u frizideru svasta, nemoj da bi vam palo na pamet da palite plate, da rezete kruh, kidaj ti mila rukama vama dvoma da se ne posjecete..evo ti moj mob, zvacu vas svakih pola sata..'
'Dobro. Vazi. Volimo te. Hocemo. Jest. Uradicu zadacu. Ok. Dobro.'
Brinem.
Zvala sam stotinu puta i uvijek super..
Opet mi nesto tezak dan. Hvala dragom Bogu da je samo to.. moja nutrina se raskrilila a ostali su dobro...

Potrebno je malo,
molim te Boze da to ne zaboravim!
Da je tuga samo jedno 'nista'...