Unga

Dobrodošao Dobronamjerni Prolazniče


26.11.2014.

Bez cenzure

Dozvolila sam da mi od života napravi krletku.. Da mi u zdjelice sipa laži kao iz rukava i da žmirim - sita, a gladna..

Nisam ljuta.. S tim sam raskrstila. Bole neistine.. Da sam otišla onda, ostala bih uvijek u zabludi da sam bila voljena. Vjerovala bih u privid ljubavi. Kako Bog da da se poslože sve kockice u glavi, da i najsitniji detalj i nejasnoća postanu kristalno jasni.. Da, bio je u pravu, ja sam kriva jer je pao, a morao je pasti da bi bio sa mnom - da bi se prisilio na toliku pozornicu od života..! Da ja sam kriva. Osjetim se ponekad kao Natasha Campus.. Ono kad žalite svog dželata. Kad mu upoznate sva lica i ostanete zgroženi i polomljeni, ostanete u šoku realnosti u kojoj zaista on živi.
Iskorištena, da bi on imao privid normalnog života.
Iskorištena, u svim segmentima..
Bolna...

I onda, zagrlim život - sve prijatelje koji uvijek ostaju sa mnom i sa kojima uvijek ostajem ja.. Tu su! Tihi i moji.. Hoću ispočetka. Našla novi stan.. Ko kaže da život ne može biti lijep? Da se čovjek i srijedom ne može zaljubiti, upoznati jedan osmijeh lud i iskren..!
Sunce.. moja duša od djeteta i ja, dobićemo cuku za koji dan, garavog i kuštravog.. Pobijedili smo svaki put, čak i ovaj..!


24.11.2014.

!!!

Gdje to idemo..?
Gledam noćas, komšo, čiko od četrdesetak, godina gore - dole.. Ima kćerku od četrnaest..! I šta radi.. Po svu noc dodaje te curice tako u prijatelje i lajka im polugole fotografije..! Otvorena pedofilija..! Za zgrahnut..

22.11.2014.

Dragi dnevniče..

Uspio je.. Ovaj put je srušio sve. Dostojanstvo (svoje naravno), one dvije godine izmedju nas, ljubav.. Pobjednik koji uvijek gubi..! Umorna, prazna, poluslomljena.. Nije to više ni patetika, niti tuga - samo se pitam..! Onako, kad čovjek prodje ono 'Svaka škola se plača..' pa zastane sam sa sobom da posloži kockice, pa se bacaka kao riba na suhom gdje je zapelo, ko je kriv, da li moglo... E tu sam. Ta sam.

Strašno..! Čahura..!
Koliko neprospavanih noći, koliko laži, koliko bitaka..?
Je li vrijedilo..?

Klasika..? Škola za zavodjenje. Smiješan li si dragi moj. Prepoznam ti usne kad se krive ulijevo. Prepoznajem ti lice iza tudjeg imena. Boju osmijeha okićenog razvratom - sve znam..! Samo ne znam zašto. Kada se prestanem pitati, a i ne pitam se više, samo će se kazati. Ja to mili već odavno pratim :)  Plastiku tvog srca (da je barem ugradjeno znala bih gdje da gadjam). Opet ja, takva.. I svi onakvi kakvi jesmo.. U svojim strahovima, u svojim svjetovima, u svojim radostima.

Pokušala sam te ukrasti sinoć, sebi - i nisam mogla. Sve druge i svi drugi su mi bježali pod prstima.. Kao smiju se i smiješ se i onda ja u tome kao one zlostavljane žene što uvijek pravdaju i traže krivicu u sebi - Patologija..!
Gdje sam to zalutala bila?

Proći će..! Sve prodje!

Razlomimo se u spajanju, u vjerovanju, u želji da je sve kako treba - i na koncu,
kad sve to nije kako treba, tonemo..! U beskraj pitanja, u nadu da će biti bolje jednom kad sve zaboravim..!

..a voljela sam, nije da nisam, valjda je to 'TO' sljepilo...

Unga
<< 11/2014 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

. . .
Jutro je prosulo kišu
po asfaltu
po tebi i meni
po kiosku i parku
svuda
baš svuda.
Poslala sam ti osmijeh
ko preporučenu poštu
i onda i ti meni sve
tako isto
i opet je puhao vjetar
jako u kotlini
među ovim brdima
i spustila se kiša
rekla sam ti na početku
gdje sve..
baš svima.



MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
49576

Powered by Blogger.ba