Bez cenzure

Dozvolila sam da mi od života napravi krletku.. Da mi u zdjelice sipa laži kao iz rukava i da žmirim – sita, a gladna.. Nisam ljuta.. S tim sam raskrstila. Bole neistine.. Da sam otišla onda, ostala bih uvijek u zabludi da sam bila voljena. Vjerovala bih u privid ljubavi. Kako Bog da da se…

Nastavi čitanje →

!!!

Gdje to idemo..? Gledam noćas, komšo, čiko od četrdesetak, godina gore – dole.. Ima kćerku od četrnaest..! I šta radi.. Po svu noc dodaje te curice tako u prijatelje i lajka im polugole fotografije..! Otvorena pedofilija..! Za zgrahnut..

Nastavi čitanje →

Dragi dnevniče..

Uspio je.. Ovaj put je srušio sve. Dostojanstvo (svoje naravno), one dvije godine izmedju nas, ljubav.. Pobjednik koji uvijek gubi..! Umorna, prazna, poluslomljena.. Nije to više ni patetika, niti tuga – samo se pitam..! Onako, kad čovjek prodje ono ‘Svaka škola se plača..’ pa zastane sam sa sobom da posloži kockice, pa se bacaka kao…

Nastavi čitanje →

odlazak

Zaboravim, da grizem nokte i u noktima srce zebrino, da skidam kisu s rukava i u prozoru vidim sve demone sto mi masu dok odlazim uprljana lazima. Iskoristi kukavno zarobljenu dusu u odrazu oka dok savijas frulice svojih deluzija, umri u snu i ne vristi, vrisak je rupa u nesvjetlu. Zagrizi sram mi smo svoji….

Nastavi čitanje →

..sa životom

Sudaramo Svjetove, u vrelom medu pržimo jezike.. Proći će, februar nosi snijeg al’ me baš briga.. ‘Ona me poznaje…’ kažeš. ..e to me tek interesuje, nemaš pojma koliko… Svega. Uvijek je trka. Trka za životom, trka za poslom, trka za ljubavlju, za kirijom, za računima, za osmijehom, za nama, za smislom…

Nastavi čitanje →

prevara

Gubiš me u vrijeme i nevrijeme.. Raspi kosti i prste umočene u nas i iskradi se – da umiremo ko ‘nejedini’, ko izmučeni vojnici što ‘ne propjevaše’.. Znaš – ljeto je u mojoj duši, starac što mi je prišao da pripali cigaretu nasmijao se, gorko, i ja njemu, ono ljetnje – vedro. Kaze, ‘e moje…

Nastavi čitanje →

..do dalekog rta

Koraci su preskakali obezglavljene štakore i trule daske.. Nauštrb svemu, nastavila je plivati. ..i on je plivao, ništa neobično, do 5:40 ujutro, do samog praskozorja i dalje… Kič je rušio utopiju da je svijet šareni šator, da samo lale rastu iz zemlje, da oblacima plove lađe i kindzurijade da su jedine pijace između svega naslikanog…

Nastavi čitanje →

Vijesti u 7

*** Naslonjeni na visoke stubove, glava uvučenih duboko između ramena – stajali su i čekali. -Ništa još..- Rekla je prstima navlačeći iskrzani okovratnik preko brade. -Ništa.- Uzdahnu starac otpuhujuću ledenim dahom golublje pero sa  rukava. Noć je tekla kroz ugljenisane snove – mučna, ljepljiva.. Ni zvjezda ni neba, ni obrisa ni sjenki – samo tupilo…

Nastavi čitanje →